Prije točno deset godina, 16. listopada, bio je moj posljednji dan u tvrtki u kojoj sam provela dugi niz godina. Toga dana u 15:30 posljednji put sam zatvorila vrata ureda br.235 i vratila se iz Zagreba u svoj Slavonski Brod.
Nisam tada znala točno kamo idem, ali sam znala jedno – moram poslušati sebe.
Kad srce šapuće, a razum viče
A do toga dana bilo je teško, najteže je bilo donijeti odluku. Poslušati srce i reći: da, odlazim! Posao koji me sve više iscrpljivao, ljudi s kojima više nisam dijelila iste vrijednosti, prekovremeni sati rada i rada, prometne gužve i beskrajna putovanja na posao i s posla.. srce je govorilo jedno, razum drugo…Srce je vrištalo, razum ga stišavao.. Strah od promjene borio se s potrebom za slobodom. Ali onda sam rekla – da..poslušala unutarnji glas i odluka je donesena…
Zatvorila sam vrata, a otvorio se put
Mnogi su tada bili sumnjičavi. “Vratiti se u Slavonski Brod, to je nazadovanje…” – govorili su..
Ali ja sam duboko u sebi osjećala da idem naprijed – iako još nisam znala kamo točno.
Od tada je prošlo deset godina. I bilo je svega – novih susreta, putovanja, druženje s inspirativnim i kreativnim ljudima, divne suradnje, novi poslovi, raznolikost, kreativnost, a nadasve SLOBODA – da budeš ono tko jesi, da radiš što voliš i da budeš ondje gdje pripadaš; da biraš projekte koji te inspiriraju, da surađuješ s ljudima koji te nadahnjuju. I kada padaš i kad ti je teško, ali znaš da si na pravom putu i da rasteš… I da, i u malom gradu kao što je moj Brod na Savi, možeš stvarati i biti sretan!
Deset godina kasnije – samo zahvalnost
Kad danas pogledam tu staru fotografiju, s osmijehom i tortom u rukama, preplavi me osjećaj zahvalnosti. Za hrabrost koju sam tada imala, iako nisam znala što me čeka. Za sve neizvjesnosti koje su me naučile vjerovati sebi. Za sve ljude i prilike koje su došle nakon toga.
Da, vrijedilo je. Svaki korak. Svaka odluka. Svaka sumnja koju sam pretvorila u vjeru.
Ali svega toga ne bi bilo da se nisam USUDILA, da nisam ZATVORILA vrata “poznatog i sigurnog” , i KRENULA u susret “nepoznatom i nesigurnom”.
Danas, deset godina kasnije, radim ono što tada nisam ni znala da će postati moj poziv. Kroz Kalon Design spajam sve ono što me tada pokretalo – kreativnost, znanje, estetiku, ljude, slobodu. Moj mali kreativni studio postao je moj način izražavanja, ali i prostor u kojem se osjećam živo, autentično i svoja.
Nije uvijek lako, i to itekako znaju svi koji su mali poduzetnici ili obrtnici u Hrvatskoj. Ali osjećaj da živiš po svojim pravilima vrijedi svake sumnje, svakog rizika i svake nesigurnosti
Tada sam mislila da zatvaram vrata. U stvari sam ih otvorila – svemu onome što me vodilo prema meni samoj.
Svi oni koji rade ono što vole u jednom su trenutku donijeli hrabru odluku. Danas znam – i ja sam jedna od njih. I ako ovo čitaš i osjećaš da si možda na svom raskrižju – možda je i tvoj trenutak upravo sada.
Deset godina donosi mnogo promjena, uspjeha i padova, ali i mnogo lekcija. Ovo su neke od njih koje su mene oblikovale:
10 najvažnijih stvari koje sam naučila u ovih 10 godina
1. Hrabrost ne znači da nemaš straha — nego da ga osjećaš i kreneš unatoč njemu.
Strah je prirodan, samo pokazuje da izlaziš iz poznatog. Hrabrost je trenutak kad napraviš korak iako ti srce lupa, a dlanovi se znoje. Upravo u toj nesigurnosti često počinju najljepše i najvažnije promjene.
2. Nije sve odmah jasno. Ponekad moraš napraviti korak, pa tek onda vidiš put.
Život se rijetko odvija po planu. Put se često otkriva tek kad kreneš, kada napraviš prvi korak i kad se usudiš krenuti u nepoznato. Povjerenje u proces važnije je od savršeno iscrtane rute.
3. Ljudi odlaze, ali i dolaze — to je prirodan ritam života i rasta.
Svako poglavlje donosi nove odnose i završava neke stare. S vremenom naučiš zahvaliti i onima koji više nisu tu, jer su te naučili onome što ti danas pomaže rasti.
4. Sloboda ima cijenu, ali i vrijednost koju novac ne može platiti.
Sloboda traži hrabrost, odgovornost i disciplinu. Nije uvijek lagana, ali osjećaj da živiš po svojim pravilima vrijedi svake nesigurnosti koju donosi.
5. Autentičnost privlači prave ljude i prave prilike.
Kad prestaneš pokušavati uklopiti se, počinješ privlačiti ono što ti doista pripada – prilike, ljude, iskustva… Ljudi prepoznaju iskrenost i reagiraju na energiju koja dolazi iz autentičnosti, ne iz savršenstva.
6. Sloboda i odgovornost uvijek idu zajedno.
Kad odlučiš biti slobodan, preuzimaš i punu odgovornost za svoj put, moraš biti spreman donositi i vlastite odluke, ali i snositi njihove posljedice. To je istovremeno izazov i dar.
7. Vjeruj intuiciji — ona zna puno prije nego razum.
Intuicija nije nešto „magično“ — to je naš unutarnji kompas koji se oslanja na iskustvo, osjećaje i suptilne signale koje često razum ne uspijeva odmah obraditi; to je onaj tihi unutarnji glas koji nikad ne griješi, samo ga često potisnemo jer zvuči nelogično ili jer se bojimo pogriješiti. Intuicija vidi širu sliku — ono što razum tek kasnije shvati.
8. U redu je promijeniti smjer. Promjena nije odustajanje, nego prilagođavanje.
S vremenom rastemo, mijenjamo se i otkrivamo nova interese, vrijednosti i želje. Promijeniti smjer znači da si dovoljno svjestan da prepoznaš kad više ne ideš u smjeru svoje istine.
9. Nikada nije kasno za novi početak. Ni za promjenu, ni za učenje, ni za snove.
Život ne mjeri početke po godinama, već po hrabrosti. Svaki dan nosi mogućnost da kreneš iznova – mirniji, mudriji i svjesniji što ti je zaista važno.
10. Nema “pravog trenutka” — postoji samo sada.
Čekajući savršene okolnosti, propustimo život. Savršen trenutak ne dolazi – stvaramo ga mi, u trenutku kad odlučimo djelovati. Sada je jedino vrijeme koje stvarno imamo, a svaki korak učinjen danas može promijeniti sve sutra.
