Kao mala, sanjala sam da ću biti pilot…i to ne bilo kakav, već vojni!
Gledala sam nebo i zamišljala kako letim — visoko, slobodno, iznad svega.
Dok su moji vršnjaci kupovali tinejdžerske časopise Teen i OK, ja sam žurila svakog mjeseca na kiosk po svoj primjerak Hrvatskog vojnika.
Ali u životu, kao i letu, koliko god ga planirali, nikad ne možemo biti sigurni da će sve ići glatko i 100% po planu.
Umjesto pilotske kabine, završila sam u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, točnije u Odjelu zrakoplovnog informiranja.
I iako nisam letjela avionom, oni su bili dugo vremena ipak dio moje svakodnevnice.
Zrakoplovstvo me oblikovalo — naučilo me točnosti, odgovornosti, važnosti procedura i timskog rada, kontinuiranom učenju i usavršavanju, držanju svega pod kontrolom, ali i radu u visoko stresnom i ubrzanom okruženju.
I dok sam gradila karijeru u sustavu koji funkcionira po strogim pravilima, u meni se polako budio jedan drugi svijet — kreativni, intuitivni i vizualni.
Kroz svoj posao, prvi put sam se susrela s izradom publikacija, održavanjem web stranica i radom s bazama podataka.
To su bili moji prvi “dodiri” s dizajnom, iako to tada još nisam znala.
Taj spoj strukture i kreativnosti počeo je tiho, ali je ostao kao nit vodilja kroz sve kasnije faze mog puta.
Učenje kao način života
Moj put promjene nije bio iznenadan ni slučajan.
Uz sve ono što je donosio posao i učenje, paralelno se događao i život.
Iskustva izvan karijere — ona koja ne možeš naučiti iz knjiga i priručnika, nego kroz vlastita iskustva i životne izazove — često su bila moj najveći učitelj.
U trenucima kad je trebalo zastati, preispitati se i ponovno krenuti, naučila sam ono što nijedna edukacija ne može dati: razumijevanje ljudi, suosjećanje i svijest o onome što je zaista važno u životu.
Ta iskustva su me usmjerila i prema radu s ljudima, projektima i neprofitnim organizacijama koji imaju dublji smisao — onima koji ostavljaju trag, a ne samo rezultat.
O tome ću možda jednom pisati više, jer to je tema za sebe — ali upravo ta poglavlja mog života pomogla su mi da danas bolje razumijem i sebe i druge, ali i da lakše kasnije donesem neke velike odluke koje su morale biti donesene.
To nije bila prekvalifikacija, već proces koji me godinama polako oblikovao u ono što sam danas.
Od formalnih edukacija do samostalnog učenja, seminara, radionica, stručnih knjiga, članaka i beskrajnih sati istraživanja — učenje je postalo moj način života.
I još uvijek učim.
Jer ako nešto znam sa sigurnošću, to je da se svijet mijenja brže nego ikad, a jedini način da ostaneš relevantan — jest da nikad ne prestaneš učiti.
Znanje nije diploma ni potvrda. Znanje je odgovornost. Znanje nije cilj, već put kojim postajemo svjesniji sebe i svijeta — i dar koji vrijedi samo ako ga dijelimo.
Zato sam danas ovdje gdje jesam — ne zato što sam “odustala od starog”, nego zato što sam svjesno odabrala rasti.
A onda je došlo doba instant-eksperata i ChatGPT-a
Danas, nažalost, živimo u vremenu u kojem je dovoljno završiti tečaj od 2-3 mjeseca i — hop! — “stručnjak si za dizajn, marketing ili vođenje biznisa”.
Internet je svima dao pristup znanju, ali i iluziju da je znanje isto što i iskustvo.
Svi smo danas “sve”:
- tko ima mobitel, misli da je fotograf
- tko otvori Canvu, postaje dizajner
- tko pročita jednu knjigu o komunikaciji, postaje life coach
- tko koristi AI alate, misli da je digitalni stručnjak
I da, ne mogu izbjeći ni ovu temu — umjetnu inteligenciju.
Danas mnogi misle da će uz ChatGPT “naučiti sve” ili da više ne trebaju razumjeti što rade, jer “AI to zna”.
Ali istina je sasvim drugačija.
ChatGPT, kao što i sam kaže, nije stručnjak — umjetan inteligencija (AI) je alat.
Ona ne zamjenjuje znanje, nego ga nadopunjuje.
Ona ne stvara stručnjake, nego pomaže onima koji već razumiju svoju struku da brže i učinkovitije rade.
Može ti dati upute, napisati prijedlog, objasniti korake, ali ako ne znaš što s tim znanjem — ono ostaje samo tekst na ekranu.
AI je kao navigacija u automobilu — može ti pomoći da stigneš brže, ali ne zna kako se vozi, ako sam ne znaš držati volan i upravljati vozilom. A često te može odvesti i dužim, pa čak i krivim putem.
Znanje, kao i karijera, ne gradi se prečacem.
Potrebno je vrijeme, praksa, propitivanje, pogreške i iskustvo da se postane dobar u nečemu.
Od korporacije, preko IT-a, do Kalon Designa
Kad danas pogledam svoj put, mogu reći da se moj “plan leta” više puta promijenio.
Od korporacije, kroz privatni IT sektor, do vlastitog obrta — svaki zaokret bio je lekcija o tome tko sam i što želim.
I u privatnom IT sektoru, iako sam provela puno manje vremena nego u zrakoplovstvu, naučila sam i stekla mnoga iskustva i znanja. I taj period u životu, bio je važan dio puta koji me je doveo do onog gdje sam danas, ali nadasve zbog nekih osoba koji su i danas moji dragi prijatelji.
U vlastitom obrtu naučila sam kako balansirati slobodu i odgovornost.
A u svemu tome — naučila sam slušati sebe.
Kalon Design nije došao iz hira.
Došao je kao prirodan nastavak svega što sam godinama gradila: znanja, iskustva i vrijednosti.
Danas kroz svoj rad spajam ono što sam nekoć smatrala nespojivim — tehniku i emociju, strukturu i estetiku, procedure i slobodu, razum i srce.
Kad promijeniš smjer – ali ne i svrhu
Danas znam da promjena zanimanja nije kraj, nego evolucija.
Ona ne briše ono što si bio — samo te vraća bliže onome što jesi.
Promijeniti smjer ne znači odustati. To znači svjesno odabrati svoj put. Put koji za tebe ima smisao, svrhu i ljepotu, koji te ispunjava i čini sretnim.
Karikatura by: Tvornica Karikatura
Također, moj put me naučio da planovi mogu propasti, ali svrha ostaje.
I da, nekad ti život promijeni plan leta — ali to ne znači da si sletio na pogrešno odredište. Možda si napokon stigao tamo gdje si oduvijek trebao biti.
Leave A Comment